OBAVEZNA LITERATURA

• Haničar, E. (ur.). (2012). Prostorna pristupačnost. Zagreb: Sveučilište u Zagrebu. http://www.unizg.hr/fileadmin/rektorat/Studiji_studiranje/Podrska/SSI/Prostorna_Pristupacnost.pdf   
• Bartulović, M. i Kušević, B. (2016). Što je interkulturalno obrazovanje? Priručnik za nastavnike i druge znatiželjnike. Zagreb: Centar za mirovne studije. https://www.bib.irb.hr/869114
• Dukić, G. (2019). Kompetencije i profesionalni razvoj nastavnika za inkluzivni vaspitno-obrazovni rad u osnovnoj školi (doktorska disertacija). Pale: Filozofski fakultet.
• Đerić, I. (2016). Kako nastavnici podstiču autonomiju učenika. U: Maksić, S. i Đerić, I. (ur.). Razvoj istraživačke prakse u školi. Beograd: Institut za pedagoška istraživanja.
• Generalna skupština UN-a. (2019). Report of the Special Rapporteur on the right to education, no. A/74/243. https://undocs.org/A/74/243
• Ilić, M. (2012). Inkluzivna nastava. Istočno Sarajevo: Univerzitet u Istočnom Sarajevu.
• Ivić, I, Pešikan, A. i Antić, S. (2001). Priručnik za primenu metoda aktivnog učenja/nastave. Beograd: Institut za psihologiju.
• http://www.pefja.kg.ac.rs/preuzimanje/Materijali_za_nastavu/Prirucnik.pdf
• Jensen,   (2004). Različiti mozgovi, različiti učenici: kako doprijeti do onih do kojih se teško dopire (prijevod: Tadinac-Babić, M.). Zagreb: EDUCA (2000).
• Kafedžić, L. (2015). Stručno usavršavanje nastavnika za odgojno-obrazovni rad u inkluzivnim odjeljenjima. U: Unapređenje socijalne inkluzije djece s poteškoćama u razvoju u Unsko-sanskom kantonu. Sarajevo: Save the Children.
• Lazor, M. i Malidžan-Vinkić, D. (2016). Uputstvo za izradu nastavnog materijala u skladu sa principima univerzalnog dizajna. Tim za socijalno uključivanje i smanjenje siromaštva, Vlada Republike Srbije.
• http://socijalnoukljucivanje.gov.rs/wp-content/uploads/2016/02/uputstvo_za_izradu_nastavnog_materijala_univerzalni_dizajn.pdf
• Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice. (2012). Smjernice za prepoznavanje socijalno isključenih kategorija djece u BiH.
• http://rightsforall.ba/bs/wp-content/uploads/sites/5/2016/11/8-smjernice-za-prepoznavanje-socijalno-iskljucene-djece.pdf
• Mrnjaus, K, Rončević, N. i Ivošević, L. (2013). /Inter/kulturalna dimenzija u odgoju i obrazovanju. Rijeka: Filozofski fakultet.
• Piršl, E. (2016). Vodič za interkulturalno učenje. Zagreb: Ljevak. 
• Udruženje „Društvo ujedinjenih građanskih akcija”. (2018). Kvalitetne inkluzivne prakse – priručnik za nastavnike. Sarajevo: Udruženje „Društvo ujedinjenih građanskih akcija”. https://www.unicef.org/bih/media/1356/file/Kvalitetne%20inkluzivne%20prakse.pdf
• Sablić, M. (2013). Interkulturalizam u nastavi. Zagreb: Ljevak.
• Sladoje Bošnjak, B. (2013). Metakognitivne strategije u nastavi. Istočno Sarajevo: Univerzitet u Istočnom Sarajevu.
• Šućur, Z. (2004). Socijalna isključenost – pojam, pristupi i operacionalizacija. Revija za sociologiju, vol. 35 (1–2), 45–60. Zagreb: Hrvatsko sociološko društvo.
• Udruženje „DUGA”, Jurčić, M., Kuštrić, S. i Munjiza, S. (pr.). (2018). Smjernice za primjenu inkluzivnih praksi u nastavi. Sarajevo: Udruženje „DUGA”. https://www.unicef.org/bih/media/1966/file/Smjernice%20za%20primjenu%20inkluzivnih%20praksi%20u%20nastavi%20.pdf
• Komitet UN-a za prava osoba s invaliditetom. (2017). Opšti komentar na član 24 Konvencije o pravima osoba s invaliditetom: PRAVO NA INKLUZIVNO OBRAZOVANJE (prijevod: MyRight). (2016).
• Original: https://tbinternet.ohchr.org/_layouts/15/treatybodyexternal/Download.aspx?symbolno=CRPD/C/GC/4&Lang=en
• (2014). Pristup školi i obrazovno okruženje II – Univerzalni dizajn za učenje, Vebinar – stručni priručnik. New York: UNICEF.
• https://www.unicef.org/eca/sites/unicef.org.eca/files/Booklet%2011%20-%20Serbian%20Version.pdf

PREPORUČENA LITERATURA

• Aksentijević, Z. (pr.). (2012). NE prolazi ulicom bez traga: ka interkulturalnosti. Beograd: Grupa 484.
• Bodroža, B, Đerić, I. i Gutvajn, N. (2015). Učeničke percepcije nastavničkih motivacionih postupaka. Nastava i vaspitanje, vol. 64, br. 3, 469–487.
• Booth, T. i Ainscow, M. (2008). Indeks inkluzivnosti: Promicanje učenja i sudjelovanja u školama. Drugo, dopunjeno izdanje, septembar 2002. Zenica: Pedagoški zavod Zenica. http://www.csie.org.uk/resources/translations/Index_Croatia.pdf
• Booth, T. i Ainscow, M. (2008). Indeks inkluzivnosti: Razvoj učenja i učešća u školama. Drugo, dopunjeno izdanje, septembar 2002. Zenica: Pedagoški zavod Zenica. http://www.csie.org.uk/resources/translations/IndexBosnian.pdf
• Booth, T. i Ainscow, M. (2009). Индекс инклузивности: Развој учења и учешћа у школама. Прво допуњено издање на српском језику, фебруар 2009. Источно Сарајево: Завод за уџбенике и наставна средства Републике Српске. http://www.csie.org.uk/resources/translations/Index_SerbianforBosnia.pdf
• Brander, P. i dr. (2005). OBRAZOVNI PRIRUČNIK „Svi različiti svi jednaki”: ideje, sredstva, metode i aktivnosti za neformalno interkulturalno obrazovanje sa mladima i odraslima (prijevod: Centar za građansko obrazovanje). Podgorica: Centar za građansko obrazovanje (2004). http://media.cgo-cce.org/2013/10/obrazovniprirucnik.pdf
• Cindrić, I., Miljković, D. i Strugar, V. (2016). Didaktika i kurikulum. Zagreb: Učiteljski fakultet.
• Desforges, C. (2001). Uspješno učenje i poučavanje. Zagreb: Educa.
• Dijalog za budućnost: Ujedinjene nacije u Bosni i Hercegovini (2018). Priručnik za sve one koji žele širiti mir i graditi društvo suradnje, poštovanja i tolerancije. Banja Luka: Nevladina organizacija “Genesis Project”.
• https://www.unicef.org/bih/izvje%C5%A1taji/priru%C4%8Dnik-za-sve-one-koji-%C5%BEele-%C5%A1iriti-mir-i-graditi-dru%C5%A1tvo-suradnje-po%C5%A1tovanja-i
• Dörnyei, Z. (2005). The Psychology of the Language Learner: Individual Differences in Second Language Acquisition. Mahwar, New Jersey: Lawrence Erlbaum.
• Dukić, G. (2017). Asistivna tehnologija u inkluzivnom vaspitno-obrazovnom radu u osnovnoj školi. Naša škola – časopis za teoriju i praksu vaspitanja i obrazovanja, br. 3–4. Banja Luka: Društvo pedagoga Republike Srpske.
• Dukić, G. (2017). Specifične profesionalne kompetencije vaspitača u penalnim ustanovama kao teorijsko-empirijski problem inkluzije. Bijeljinski metodički časopis, vol. 4, br. 4, 1–14.
• Dukić, G. (2017). Teorijske osnove i identifikacija opštih kompetencija vaspitača u penalnim ustanovama. Defendologija: teorijsko-stručni časopis za pitanja zaštite, bezbjednosti, odbrane, obrazovanja, obuke i osposobljavanja, godina XX, br. 39–40. https://www.defendologija-banjaluka.com/files/Casopis.Defendologija.broj.39-40.srpski.pdf
• Đerić, I. (2014). Mogućnosti i ograničenja razvoja autonomije učenika u vaspitno-obrazovnom procesu (doktorska disertacija). Novi Sad: Filozofski fakultet.
• Freire, P. (2002). Pedagogija obespravljenih (prijevod: Bingula, S). Zagreb: Odraz. http://www.odraz.hr/media/408995/paulo%20freire%20-%20pedagogija%20obespravljenih.pdf
• Glasser, W. (1999). Nastavnik u kvalitetnoj školi (prijevod: Jakovlev, B.). Zagreb: Educa.
• Grupa autora. (2007). Interkulturalno obrazovanje i razumevanje. Beograd: Grupa MOST.
• Grupa autora. (n. d). Vodič za nastavnike: Modul „Interkulturalizam”. Sarajevo: Obrazovni centar za demokraciju i ljudska prava CIVITAS.
• Jensen, E. (2003). Super nastava (nastavna strategija za kvalitetnu školu i uspješno učenje) (prijevod: Marušić, I. i Šoljan, N. M). Zagreb: Educa.
• Jočić, A. i dr. (2012). PRIRUČNIK za interkulturalno učenje kroz dramu. Beograd: Bazaart.
• http://bazaart.org.rs/wp-content/uploads/2012/04/Prirucnik_za_interkulturalno_ucenje_kroz_dramu.pdf
• Jovanović, V. i Grahovac, M. (ur). (2015). Nastavnici – refleksivni istraživači inkluzivne obrazovne prakse. Beograd: Centar za obrazovne politike. http://www.cep.edu.rs/public/Nastavnici_-_refleksivni_istrazivaci_inkluzivne_obrazovne_prakse1.pdf
• Jurčić, M. (2012). Pedagoške kompetencije suvremenog učitelja. Zagreb: Recedo.
• Kankaraš, M. (2004). Metakognicija – nova kognitivna paradigma. Psihologija, 37, (2), 149–161. Beograd: Društvo psihologa Srbije.
• Kasumagić-Kafedžić, L. (2019). Učiti zajedno i učiti živjeti zajedno – interkulturalnost u savremenoj nastavi engleskog jezika. Sarajevo: Dobra knjiga.
• Kundačina, M. i Banđur, V. (2004). Akciono istraživanje u školi (nastavnici kao istraživači). Užice: Učiteljski fakultet.
• Laketa, N. i Vasilijević, D. (2012). Obrazovanje i usavršavanje nastavnika. Užice: Učiteljski fakultet.
• Lekić, Đ. (1985). Eksperimentalna didaktika. Novi Sad: NIRO „Misao”.
• Maksić, S. i Đerić, I. (2016). Razvoj istraživačke prakse u školi. Beograd: Institut za pedagoška istraživanja.
• McDermott, P. (2008). Interactive Strategies for Classroom Teaching. Prepared for the School of Education University of Sarajevo. New York: The Sage Colleges.
• Meadows, S. (1993). The child as a thinker. London: Routledge
• Milenović, Ž. (2011). Stil vodstva nastavnika inkluzivne nastave. Život i škola – časopis za teoriju i praksu odgoja i obrazovanja, br. 25 (1/2011), godina 57,154–167.
• Misija OSCE-a u Bosni i Hercegovini. (2019). Zbornik radova s konferencije “Promjenjiva priroda obrazovanja nastavnika – praksa i potrebe u Bosni i Hercegovini”. Sarajevo: Misija OSCE-a u Bosni i Hercegovini. https://www.osce.org/bs/mission-to-bosnia-and-herzegovina/439760?download=true
• OSCE/ODIHR, CoE, UNESCO, OHCHR. (2009) Human Rights Education in the School Systems of Europe, Central Asia and North America: A Compendium of Good Practice. Varšava: OSCE/ODIHR.
• https://www.osce.org/odihr/39006?download=true
• Pašalić-Kreso, A. (2003). Geneza poznavanja ideje inkluzije ili inkluzija u funkciji smanjivanja neravnopravnosti u obrazovanju. U: Inkluzija u školstvu Bosne i Hercegovinе, vol. 2–24. Sarajevo: TEPD i Odsjek za pedagogiju Filozofskog fakulteta u Sarajevu.
• Pavlović, Z. (2010). Motivacione orijentacije i školsko učenje. Istočno Sarajevo: Filozofski fakultet Univerziteta u Istočnom Sarajevu.
• Peko, A. i dr. (n. d.). Interkulturalno obrazovanje učitelja – što i kako poučavati? https://bib.irb.hr/datoteka/412567.398878.Interkulturalno_obrazovanje_ucitelja_-_sto_i_kako_poucavati.pdf
• Pintrich, P. R. (2000). The role of goal orientation in self-regulated learning. U: Boekaerts, M, Pintrich, P. R. i Zeidner, M. (ur). Handbook of self-regulation, 451–502. Academic Press.
• Pintrich, P. R. i de Groot, E. V. (1990). Motivational and self-regulated learning components of classroom academic performance. Journal of Educational Psychology, 82(1), 33–40.
• Piršl, E. (2007). Interkulturalna osjetljivost kao dio pedagoške kompetencije, U: Previšić, V, Šoljan, N. N, Hrvatić, N. (ur). Pedagogija – prema cjeloživotnom obrazovanju i društvu znanja, 275–291. Zagreb: Hrvatsko pedagogijsko društvo.
• Puhalo, S. (2013). Kako opažamo druge etničke grupei njihove članove: socijalna percepcija i etnička pripadnost kod srednjoškolaca u Bosni i Hercegovini. Sarajevo: Friedrich‐Ebert‐
• https://library.fes.de/pdf-files/bueros/sarajevo/10005.pdf
• Rosenberg, M. (2006). Nenasilna komunikacija: Jezik života (prijevod: Stanić, S.). Osijek: Centar za mir, nenasilje i ljudska prava. http://www.centar-za-mir.hr/uploads/dokumenti/knjige/Nenasilna_komunikacija_finalna2.pdf
• Sladoje Bošnjak, B. i dr. (2017). Različiti metodološki pristupi u istraživanju uloge mentora u inkluzivnom obrazovanju. Istočno Sarajevo: Medicinski fakultet Univerziteta u Istočnom Sarajevu.
• Sousa, D. A. (2017). How the brain learns (5th ed). Thousand Oaks, Kalifornija: Corwin.
• Sousa, D. A. (ur). (2010). Mind, brain and education: neuroscience implications for the classroom. Bloomington, Indijana: Solution Tree Press.
• Sparks, J. (1999). Schools, Education and Social Exclusion. London: Centre for Analysis of Social Exclusion.
• http://eprints.lse.ac.uk/6482/1/Schools,_Education_and_Social_Exclusion.pdf
• Suzić, N. (2008). Uvod u inkluziju. Banja Luka: XBS.
• UNESCO (2006). UNESCO Guidelines on Intercultural Education. Paris: UNESCO. https://unesdoc.unesco.org/ark:/48223/pf0000147878
• UNESCO (1994). The Salamanca Statement and Framework for Action on Special Needs Education. World Conference on Special Needs Education: Access & Equality. Paris: UNESCO. https://unesdoc.unesco.org/ark:/48223/pf0000098427
• Valenta, L. (2009). UPOZNAJMO SE! Metodički priručnik za nastavnike. Sarajevo: Misija OSCE-a u Bosni i Hercegovini.
• Valenta, L. (2009). UPOZNAJMO SE! Priručnik za učenike o kulturi, baštini i tradiciji nacionalnih manjina u Bosni i Hercegovini. Sarajevo: Misija OSCE-a u Bosni i Hercegovini.
• Velišek-Braško, О. (2013). Razvoj kompetencija za inkluzivno obrazovanje u sistemu profesionalnog razvoja nastavnika (doktorska disertacija). Novi Sad: Filozofski fakultet.
• Vijeće Evrope i Evropska komisija (2018). T-Kit 4: Intercultural learning, 2. izdanje. Strasbourg: Vijeće Evrope. https://pjp-eu.coe.int/en/web/youth-partnership/t-kit-4-intercultural-learning
• Vijeće Evrope (2005). T-Kit: Interkulturalno učenje, izdanje (prijevod: Marković, S.). Beograd: Grupa „Hajde da...”. (2000). https://pjp-eu.coe.int/documents/42128013/47261275/tkit4_serbian.pdf/7ca8f534-8044-41ce-b830-6c5b30ba53e4
• Visoki komesar OSCE-a za nacionalne manjine (2012). Ljubljanske smjernice o integriranju raznolikih društava uz objašnjenje. Hag: Visoki komesar OSCE-a za nacionalne manjine. https://www.osce.org/hcnm/ljubljana-guidelines
• Vodič za unapređenje interkulturalnog obrazovanja (2007). Beograd: Grupa MOST i Fond otvoreno društvo.
• http://narip.cep.edu.rs/biblioteka/literatura_na_srpskom_jeziku/vodic_za_unapredjivanje_interkulturalnog_obrazovanja.pdf
• Vranješević, J. i dr. (2006). Za razliku bogatije – priručnik za interkulturalizam. Beograd: Centar za prava deteta.
• http://cpd.org.rs/wp-content/uploads/2017/10/za_razliku_bogatije.pdf
• Zimmerman, B. J. (1990). Self-regulated learning and academic achievement: An overview. Educational Psychologist, 25(1), 3–17.
• Zimmerman, B. J. i Martinez-Pons, M. (1990). Student differences in self-regulated learning: Relating grade, sex and giftedness to self-efficacy and strategy use. Journal of Educational Psychology, 82(1), 51–59.